Kraju se bliži radni tjedan za Šveđane, pa tako i za nas...
Danas sam provela dan sa djelatnicima u Axevalla Equine Centre. To je škola koja educira učenike za rad sa konjima. Trenutno provode jedan Erasmus+ projekt u suradnji sa Nizozemskom.
Inače škola postoji tek 3.5 godine.
Boravak sam iskoristila i za razgovor sa ravnateljem Nicklas-om.
Škola ima 70 učenika, a 35 učenika u sklopu škole ima smještaj. Za zaposljenje nemaju problema, jer je odmah do njihov zgrade hipodromi staje u vlasništvu tvrtke koja se bavi dresurom konja, organizira trke i natjecanja.
Fredrika, profesorica u školi i koordinatorica projekta, mi je pokazala staje i mjesta za obuku učenika. Zatim smo razgovarale o projektima. Za razliku od nas, gdje praktički sve pada na leđa projektnog tima u školi, kod njih je drugačije. Naime, projektni koordinatori dostavlja sve podatke osobama koje pišu projekte u ustanovi Västra Götalandsregionen, u gradu Skövde, gdje stručne osobe pišu projektne prijedloge i nakon odobrenja projekta, surađuju sa njima u školama pri realizaciji projektnih aktivnosti. Kod njih je i rad na projektima uređen na pravi način i nije prepušten entuzijazmu nastavnika, kao kod nas.
Iznenadilo me što su većinom djevojke u školi. Pripremaju koje za sat u sklopu praktičnog dijela nastave, a na simulatoru uče voziti traktor. Opet djevojke.
Maketa konja u školskom restoranu, na kojem učenici crtaju i pokazuju znanje iz anatomije konja.
Postoje i simulatori za jahanje, na kojima se učenici najprije obučavaju, a tek kad savladaju vještine jahanja na taj način, dozvoljava im se jahanje na životinjama.
I u ovoj školi učenici borave od 8h ujutro do 17h poslijepodne. nastavu imaju po dva sata, a svaki sat traje 90 min, između kojih imaju pauzu od 20 min. Nakon toga je pauza za ručak u školskom restoranu od sat vremena. Poslijepodne je opet nastava, kao i prije ručka. Za učenike je ručak besplatan, a to financira regionalna uprava za školstvo. Nastavnici plaćaju ručak. Zanimljivo je vidjeti učenike koji u pauzama odmaraju u, za to predviđenim prostorijama, gdje i nastavnici borave zajedno sa njima. To je vrijeme za kavu ili čaj, tada vlada opuštena
atmosfera.
Kaže mi ravnatelj da ta druženja služe da se bolje učenike upozna i da im se pomogne,ako bilo što trebaju. Na taj način se probleme u ponašanju na vrijeme otkrije i praktički rješava prije nego nastanu.
Još jednu zanimljivost sam uočila, a radi se o plaćama nastavnika. Znala sam od prije da svi nastavnici u njihovim školama nemaju iste plaće, a sad mi je to i sam ravnatelj potvrdio. Naime, on sam ima pravo određivati visine primanja svojih zaposlenika, tako da one variraju od 25.ooo,oo do 43.ooo,oo SEK.
Da ne bi netko pomislio da se time stvara nezadovoljstvo među djelatnicima. To nikako, jer postoje tablice prema kojima se to utvrđuje i ravnatelj na temelju postignutih rezultata svakog pojedinog nastavnika, evaluira njegov rad i nagrađuje ako je uspješan. Isto tako, smanjuje onima koji ne napreduju ili nemaju volje da budu uspješniji.
Moje kolege koje su u Gothenburg-u večeras imaju oproštajni party i jedva čekam njihove impresije.
O tome ću pisati sutra.
Za sada imam samo fotke s partija...
5. dan - Jakov
Posljednji radni dan u hotelu nakon doručka dolazi Thomas, ali ne vozi nas prema školi već ima iznenađenje, okolnim putem prema školi je još jedna sportska arena gdje on često dolazi i blizu koje je služio vojni rok. Unutar nje je velika teretana na tri kata, unutarnje nogometno igralište i na kraju zbog čega smo došli na prvi pogled kao parkiralište trgovačkog centra koje je klimatizirano sa temperaturom oko nule i umjetni snijeg – dvorana za skijaško trčanje odnosno Cross Country Skiing, impresivno.
Dolaskom u školu danas za razliku od ostalih dana idemo u zgradu gimnazije gdje se održava sastanak, nalik na nastavničko vijeće. Na švedskom je jeziku te ne razumijemo pa nam Lena prevodi, ali samo najvažnije jer i ona sudjeluje. Iako ne razumijemo jezik zanimljivo je gledati kako se pojedinci uključuju u razgovor i kako izražavaju svoje stavove. Sastanak vodi zajedno sa ravnateljicom i predstavnica iz općine, a nakon izlaganja profesori se dogovaraju što im je sve potrebno da bi im radno okruženje bilo bolje odnosno kako ga još poboljšati. Na kraju se profesori grupiraju u nekoliko skupina gdje svi daju prijedloge, dok jedan zapisuje te se prijedlozi prosljeđuju u općinu na razmatranje. Neki će biti prihvaćeni jer uvjerili smo se ravnateljica u općini zna najbolje što je za školstvo.
Sada zajedno sa Thomasom odlazimo u teknikcentar zgradu gdje imamo zadnje predavanje, koje slušamo do ručka, a onda prepuštamo Thomasu i Eriku da vode do kraja nastavu dok mi još malo obilazimo školu, ured ravnatelja, pedagošku službu i okoliš škole.
Večer je predviđena za zabavu i oproštajno druženje u Clarion Post hotelu kod glavne stanice u centru grada (Centralstation), ali prije toga Lena ima iznenađenje tako da smo otišli na vrh zgrade Gothia Tower koja je najviša u Goteborgu i odakle se vidi pogled na čitav grad. Tu je smješten restoran i stvarno je impresivan pogled iz ptičje perspektive, a zgrade poprimaju sasvim novi oblik te se vidi njihov stil gradnje i uređenja, mi smo sve zabilježili slikama i video sadržajem. Dolazimo u hotel koji je prepun ljudi te saznajemo da je kod njih običaj petkom druženje nakon posla pa i hoteli, restorani i pubovi nude jeftinija pića da privuku goste što smo vidjeli ranijih dana te smo se pitali što znači After Work, a sad smo se uvjerili. Večer je bila ugodna, domaćini gostoljubivi te smo upoznali Lenina supruga koji radi za školski sindikat. Osim pića, druženja i plesa zanimljiv je bio i dugotrajni razgovor sa švedskim profesorom povijesti kojeg je zanimala naša povijest i odnosi sa susjednim zemljama. Vrlo zanimljiv završetak radnog tjedna koji potrajao do ponoći.
Nema komentara:
Objavi komentar